четвртак, 25. децембар 2014.

Maraština 2012

Maraština je jedna od zastupljenijih belih sorti grožđa u Dalmaciji, dok na Korčuli i nekim drugum ostrvima se naziva Rukatac, jer grozd ima oblik tela sa rukama. Kaže se da su ovu sortu doneli Mlečani i da je to isto što i  Malvazija iz  Kjantija.
Letos sam imao prilike da probam dosta dalmatinskih lokalnih varijacija vina i uglavnom su sva vina bile kupaže, a prva sorta koja se pomene u nabrajanju je Maraština. Ukus koji je bio jedinstven za sve je stara bačva sa puno alkohola.
Jokići su napravili jedno sveže vino koje se služi dobro rashlađeno i odlikuje ga svetlo žuta boja sa dosta citrusnih i cvetnih aroma, povišene kiseline i nešto niži procenat alkohola (12,7%). Kada se to sve sklopi dobije se vino koje je prava stvar za letnje dane i odličan pratilac slanih delikatesa.
Lepo je kada u čaši možete da osetite topao mediteranski vazduh, zemlju na kojoj loza raste i zvuk zrikavca kada sunce prži.

понедељак, 22. децембар 2014.

Casillerro del Diablo 2008 Cabernet Sauvignon

Kao veliki ljubitelj Kasiljera, nisam mogao da odolim ovoj boci i jednostavno sam želeo da vidim koliki je potencijal ovog vina i  u kakvom se stanju nalazi posle skoro sedam godina. Kaberne je sorta grožđa koja u Čileu daje sjajne rezultate, slično kao Širaz u Australiji, Pino noar u Oregonu ili Sovinjon blan na Novom Zelandu. Prilikom ulaska u svet vina i prvog susreta sa Kasiljerom shvatio sam da ću obožavati vino. Progledao sam! :)
Pre degustacije bocu sam otvorio sat vremena ranije i prilikom sipanja, vino je bilo prilično tamne crvene boje i teško pokretljivo u čaši. Prve arome su bile dosta zatvorene, zrelo crno voće sa malo drveta. Na ukusu blagi ukus starog i tanini koji su se stopili sa vinom. Posle nekog vremena, počela je da pristiže i dominira aroma eukaptilusa koja je veoma neobična i često krasi Kaberne iz Čilea. Sve to ovom vinu daje svežinu, visok nivo napada i oštrinu gde jednostavno može da se oseti u kakvom okruženju grožđe raste.
Kasiljero je još jednom pokazao da na njega uvek može da se računa jer ovo vino je u punoj snazi i prava je poslastica za ljubitelje slatkiša. Sa ovim vino se ostvaruje veza. Ukoliko ga niste dugo probali - mogli bi, a ako ga niste nikada probali - mnogo ste propustili.

недеља, 14. децембар 2014.

Vukoje Vranac 2010

Vinarija Vukoje je jedna od najvećih vinarija u Hercegovini i veoma zaslužna što je Trebinje u svetu poznato kao grad sa odličnim vinom. Mediteranska klima,dosta sunca i kamenito zemljište čine da ovde Vranac bude poseban i veoma muški. Stoga, mogu slobodno proglasiti Trebinje za grad koji ima maestralan Vranac.
Pampur od ove boce je bio dobro natopljen jarko purpurnom bojom koja kada bi kapnula na odeću nema pranja :) Glavne karakteristike ovog vina su svežina i visok nivo napada kiselkastog crvenog voća, puno telo i boja koja će vam dobro natopiti usne, jezik i zube. Nije imalo dodira sa drvetom.
Treba dodati da je ovo bazični Vranac vinarije Vukoje i za cenu od 10 evra mora dobro da se propne na prste da bi zadovoljio.



петак, 5. децембар 2014.

Rosy Jokić 2013

Jedan od retkih rozea na meniju, ali u poslednje vreme svaki koji sam probao bio je dobar. Stil ove vrste vina je dobio novu dimenziju i sada su u modi polusuvi rozei. Nemam ništa protiv!
Roze vinarije Jokić nosi ime Rosy i napravljen je od sorte Širaz, što je skraćenica u drugom slogu :). Do sada nisam imao prilike da probam roze od ove sorte grožđa i prijatno sam iznenađen posle našeg prvog drugovanja. Kada bih ga opisivao u jednoj reči rekao bih da je ovo vino krajnje nežno. Sve je u tom stilu,  počevši od nežno roze boje, preko nežnih džemastih aroma jagode i punim telom koje celoj priči daje dobru osnovu. Kiseline su niske, sladunjavost leprša iznad čaše, 14% alkohola se ne oseti i slobodno može da se služi na temperaturi od 10-12 stepeni. Možda jedan od najboljih rozea ove godine uz Pusulu (Kaberne) i Vistu (Tempraniljo).
Vinarija Jokić je sa ovim vinom još jednom pokazala da poseduje vrlo dobra vina i široku paletu zanimljivih sorti. Preporuka za zimske dane.

понедељак, 17. новембар 2014.

Brunello di Montalcino 2009

Brunello di Montalcino sigurno spada u grupu najvećih vina na svetu i dolazi nam iz Toskane, tačnije iz okoline mesta Montalćino. Pravi se isključivo od sorte Sanđoveze i naziv Brunnello potiče od deminutiva reči Bruno, što znači braon. Nosi ponosnu italijansku apelaciju DOCG i znači da je kvalitet garantita.
Izuzetno sam se radovao otvaranju ove boce, jer vina ovakvog kvaliteta se piju ređe od ostalih i pružaju ogromno zadovoljstvo.Nisam dekantirao, jer ipak više volim da se vino u boci postepeno otvara i da poslednja čaša bude to.
Već na početku iznenađenje u vidu braon boje,ali ne od starosti, već može se reći od Bruna :) Na mirisu dominira aroma duvana i to tako kao da uzmete konzervu u koju stavite dosta finog duvana, sipate vrlo malo aćeto balzamika i sa vremena na vrema narendate malo kore pomorandže. U ustima srednjeg tela, srednjih kiselina i dosta svilenkastih tanina. Očekivao sam više punoće, ali u suštini Brunello i jeste vino srednjeg tela.
Uživao sam u svakom gutljaju i opšti utisak je skroz pozitivan, kao i zaključak da ovakva vina treba piti češće.Veliki pozdrav za familiju Paćino iz Laima.

четвртак, 13. новембар 2014.

Rapsani Xinomavro 2011

Xinomavro ili u prevodu kiselo crno je najznačajnija crna sorta grožđa u Grčkoj i na celom Mediteranu. Uz mnogo sunca i tople mediteranske klime,vina sacinjena od ove sorte su izuzetno robusna, taninska i teška,  stoga poseduju veliki potencijal za odležavanje i Grci ga sa ponosom porede sa velikim vinima iz Toskane i Burgundije. Zanimljivo je da je pre dve godine na takmičenju za najboljeg sommeliera Srbije, sudija sa Kipra  postavio pitanje finalistima u vezi sa Xinomavrom i samo je Srđan znao odgovor.
Rapsani je Xinomavro koji je kupažiran sa Stavrotom i Krasatom, sortama za koje do sada nisam čuo. I  dalje sam očekivao nešto žestoko, jer pre toga sam čuo impresiju da je jedan Xinomavro bio nepodnošljiv i da se tek sutra smirio. Ali u ovom slučaju to nije bilo tako.
Na izgledu je delovalo prilično mutno i po boji nikada ne bih rekao da je staro samo tri godine. Na mirisu čisto sa malinama i blagom vanilom, dok u ustima odiše mekoćom. Sudeći po osobinama koje poseduje,  ipak se može reći da je udeo Xinomavra u ovoj kupaži prilično mali, ali da to ne umanjuje pozitivan utisak o ovom vinu.
Cena je oko 10 eura i za taj novac sasvim opravdava kvalitet. Topla preporuka za sve ljubitelje mediteranske klime.

недеља, 26. октобар 2014.

Vladika 2011

Danas je u Golubincima bio Vladika Sremski Vasilije. Nažalost, Sommelier Sremski Željko nije uspeo da uskladi svoje obaveze i upozna Vladiku .Ali, sve je danas nekako imalo svoj zanimljiv tok.
Svoju večernju aktivnost sam posvetio poseti Crown Plazi  i festivalu Srpskih vina, koji se održava po treći put. Probao sam uglavnom neka obična vina, neka koja su bila u katastrofalnom stanju i malo onih koja su ostavila pozitivan utisak. Istakao bi vinariju Jokić koja se najviše trudila od svih izlagača, kao i njihov cuvee koji je imao najlepšu boju to veče i čokoladni Amanet Vranac vinarije Aleksić.
Posle kraćeg zadržavanja na događaju,reših da sa svojim vinskim partnerom popijemo bocu nečeg čvrstog i tvrdog. Vranac? Može! Pošto danas nisam uspeo da upoznam mog Vladiku, Vladika Plantaže je bio više nego idealan. Kao vinarija koja izbacuje sjajne Vrance raznog spektra,za cenu od 900 dinara sam očekivao nešto bolje od Pro cordea i našto slabije od barika.
Etiketa izgleda veoma otmeno i samo ime vina zvuči veliko. Boja je tipična za Vranac, zatvoreno crvena (skoro crna) i vino je prilično živahno. Na nosu veoma sveže, sa prilično visokim nivoom napada i miriše na crvenu svežinu. U ustima fine oštrine, tanini lepo bockaje i deluje hladnije ustima nego što je temperatura vina. Punog je tela, bez drveta i zanimljivo je da je ovaj Vranac skoro pa polu suv.
Opšti utisak je da je ovo vino izuzetno prefinjenog ukusa, drugačijeg stila od ostalih Vranaca i zasluženo nosi ovaj veliki naziv. Sve pohvale za Plantaže, koje su pokazale da od ove sorte od njih možemo još svašta da očekujemo.
Dragi Vladiko, bila mi je čast upoznati Vas.

среда, 8. октобар 2014.

Riserva Ducale Chianti Classico 2005


Odmah na početku bi hteo da izrazim ogromne simpatije prema svakom Chianti Classicu, kao i Italiji uopšte i svim varijacijama i podvarijacija Sanđovezea. Kada sam ulazio u svet vina, nazive regija, sorti grožđa i svih ostalih pojmova vezanih za najvažniju glavnu stvar na svetu, naziv Chianti mi je uvek zvučao nekako najbolje. Kao što znamo, vino Chianti dolazi iz Toskane i spada u jedno od najpopularnijih italijanskih vina. Oznaka classico znači da dolazi iz centralnog dela regiona i uglavnom su vina sa ovom oznakom boljeg kvaliteta od običnog Chiantia. Oznaka koju nosi je DOCG, što znači da je kvalitet garantita.
Ima dana u godini (kada je mojoj deci rođendan) za koje uvek imam nešto lepo ostavljeno da leži i kada se sva gužva skloni, zajedno sa suprugom otvorimo dobru bocu i uživamo kako su naša deca porasla :*  Vino koje smo to veče konzumirali je bilo nekako baš za tu priliku, osetilo se da je prilično staro i sve vreme je bila prisutna aroma konjaka koja je uticala na težinu i žestinu. Hrapava vanila se stidljivo probijala, ali nije uspela mnogo da napravi. Crveno voće ponekad naleti. Oko sebe stvara prijatno romantičan  ambijent i osećate se veoma lepo. Ovakav stil me najviše podseća na Porto Karas, zbog kombinacija sličnih ukusa, baš takve hrapave vanile.
Opšti utisak je da ovo vino sasvim zadovoljava dobrog vinskog poznavaoca i da je sasvim dovoljno za godinu dana popiti jednu bocu ovakvog vinskog stila.

петак, 3. октобар 2014.

Kremen 2011 i Vranac 2010

Još jedno u nizu čarobnih vinskih večeri. Na meniju se nalazilo najbolje vino Srbije za 2013. i osnovna verzija  Vranca.

Kremen 2011  - Skoro godina dana prođe od kako ova boca spava u mojoj arhivi i došlo je vreme da vidimo u kom je pravcu otišla u odnosu na prethodnu godinu. Prva stvar koja je interesantna kod ovog kabernea je boja, koja nije tipična za ovu sortu, već je dosta svetlija i više nekako rubin. Voden linija debela i dobro uočljiva. Vino sam otvorio dva sata ranije, bez dekantiranja. Prva čaša pokazuje svu voćnost i lepotu, lepršavost, a tanina nigde,sve mirno. I onda kreće ono prepoznatljivo za ovo vino-dosta esencijalno, žestoko, sunce, kamen .Imao sam slično iskustvo sa Jankovim Zavetom 2010. U početku ništa, a na kraju svašta. Opšti je utisak da je ovo vino u kondiciji i da mu predstoji još najmanje dve godine aktivnosti.

Vranac 2010 - Osnovna verzija Vranca  o kojoj bi mogao da napišem uvek sve najlepše,jer to vino stvarno to zaslužuje. Posle Kremena smo prešli na Vranac i neverovatna stvar je u tome da nije bilo nikakve oscilacije u ukusu. Naprotiv, telo je nadograđeno, punoća na istom nivou i arome zemlje i suvih šljiva došle su kao pun pogodak. To je sorta koja se voli, koja može dobro da te rastuži i da te sruši.Pozdrav za sve Vrancomane.

недеља, 14. септембар 2014.

Merlot Belje 2011

Pre nekoliko godina sam radio u jednoj vinoteci i uvek sa ceznjom motrio na Merlot Belje 2008.,  koji je imao crveno-belu etiketiu, 14% alkohola i za koji sam cuo sve pozitvne ocene. Nisam ga tada probao.
Posle nekog vremena sasvim slucajno u vidno polje, prilikom jedne kupovine, ubacuje se Merlot od istog proizvodjaca sa novom etiketom i drugom godinom berbe. Resih da ga probam i ispunim sebi zelju iz davnih dana.
Otvorio sam ga pola sata ranije, nisam ga dekantirao (jer spadam u one koji smatraju da dekantiranje moze mnoga vina da otvori vise nego sto treba) i sa nestrpljenjem cekao seansu. Vecinu vina koje degustiram u kucnom ambijentu radim sa svojim vinskim saputnikom i to bocu na 4 sipanja za svakog.
Na izgledu je vino bilo veoma gusto i koncentrovano i odavalo je utisak da ce se voditi teska borba. Na nosu dosta zatvoreno od pocetka do kraja i tek na momente su mogle da se osete arome crvenog voca. Svaki gutljaj je bio tezak kao kamen i ljut kao rakija. Sa svojih 14,5% je razarao gde god je prosao i imao sam osecaj kao da ima najmanje 17%. Do samog kraja nada me nije napustala da ce se nesto promeniti, ali uzalud.
Jednostavno, nisam do sada osetio kako vino moze da ti zapali utrobu. Veliko razocarenje!