недеља, 16. октобар 2016.

Kratošija 2013

Nisam do sada imao prilike da pijem Kratošiju. Oduvek me je asocirala na jeftino, masovno vino slabe crvene boje i gotovo da je na našem tržištu nema. Gajo se najviše u Makedoniji i Crnoj Gori. Ima nekoliko sinonima i naziva kao što su Tribidrag, Grbić, Zinfandel, Primitivo, Crljenak.
Ali, jedna stvar mi je posebno privukla pažnju. Nedavno sam saznao da je Kratošija u bliskom srodstvu sa Vrancem i pretpostavlja se da mu je otac.
Ej, upoznaću tatu od Vranca!
To moje predrasude menja u korenu. Kako sam mogao da pomislim da Kratošija nema jaku boju, a deo sebe ima u Vrancu?
Tikvešova Kratošija iz klasik serije mi je bila jedina dostupna. Da bi čovek koji voli vino napredovao, potrebno je što više vrsta vina probati.
Odvrnuo sam navojni čep i sipao. Boja je tamno crvena, sušta suprotnost mog mišljenja. Arome su voćne, sitno crveno voće, dosta izražene i na momente džemaste. U ustima blago povišene kiseline, crveno voće i tanini koji su primetni, izraženi i skladno ukomponovani. Sve zajedno čini sjajan sklop i pruža užitak ravan vrhunskom vinu.
Još jedan dokaz da vino ne mora da bude skupo da bi bilo dobro. Znanje čitanja etikete i poznavanje vinskih sorti je presudna stvar u odabiru vina.
Uporedo sa Kratošijom iz Makedonije sam probao i Vranec iz Makedonije.
Kratošija se u tom duelu zaista ponela kao da mu je otac.
Odlično vino!