понедељак, 6. новембар 2017.

Prokupac

Ovih dana u žiži svetske vinske javnosti, kruži priča o jednoj zanimljivoj sorti iz Srbije. Niste pogodili ako ste mislili da je reč o Tamjanici.
Prokupac je srpska autohtona sorta grožđa, poreklom iz regiona Župa.
Osnovne karakteristike su mu sledeće:
Boja:
Varira od svetlo rubin do tamno rubin crvene boje.
Miris:
Glavna aroma Prokupca je crvena višnja. Ali višnja na koju samo Prokupac miriši. U nekim varijacima se pojavljuje i kupina koja najavaljuje punije, tamnije i opet po mirisu svojstvene samo Prokupcu.
Ukus:
Uglavnom srednjeg tela, povišenih kiselina koje mu održavaju živost i omogućavaju dugovečnost. Tanini gotovo uvek prisutni i aktivni. Ukusi od crvene višnje do duboke i tamne kupine. Ne popušta nijednog trena.

Na salonu Prokupca, održanom u čast ovom župskom velikanu, bila je idealna prilika da se probaju svi Prokupci iz Srbije na jednom mestu, njih oko dvadeset.
Stvarno su zanimljive putanje i stilovi ove sorte. Počinju od svetlih, čiji miris i ukus može da podseti na neki doabr Pino Noar, preko laganih, oštrih, rustičnih, pa do vina koja su odležavala u baricima i bačvama.

Top tri Prokupca u Srbiji:

3. mesto: Baš Prokupac, vinarija Janko
Veoma svetlo crvene rubin boje, kupuje svojom dopadljivošću i lakoćom, i opet dopadljivošću i lakoćom.
2. mesto: Prokupac, vinarija Doja
Dosta puta sam ga probao i uvek je bio isti. Tamnije crvene boje, slatka i mračna kupina se prepliće sa mirisom kafe. Može se osetiti jače tostirana bačva. Odlično vino.
1. mesto: Radovan 100% Prokupac, vinarija Čokot
Radovan je već duže vreme doktor za Prokupac. Posle susreta sa ovim vinom otvaraju vam se novi vidici. Shvatite koliko je priča o vinu nestvarna i čarobna.

Suma sumarum, La vita e bela, Lupus in fabula, Est! Est!! Est!!!







среда, 6. септембар 2017.

Terase 2013. Jeruzalem Ormož

Početkom jula se dogodila jedna zanimljiva degustacija, koja me je inspirisala da napišem par reči o Terasi.
Naime, radi se događaj pod nazivom "Graševina bez granica".
Pet degustacija, vrhunska organizacija, ukupno trideset pet Graševina iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Srbije. Odlična prilika da osetite Graševine, Olaš rizlinge, Laške rizlinge i Grašce na jednom mestu.
I šta sam naučio:
- Da položaj Mitrovac u Kutjevu daje vrhunske Graševine
- Potvrda da Iločki podrumi imaju sve dobro
- Olaš rizling iz regiona Šomlo
- Da vinarija Marof iz Prekmurja ima drugačija vina
- Da je jedna naša vinarija poslala Grašac, gde smo se svi pogledali i kiselo osmehnuli
- Da Molovin ima Grašac iz 2013. koji razbija
- Neke od Graševina se prave tako što se deo grožđa bere na vreme, a deo malo kasnije, prave se kupaže i dobija vino boljeg kvaliteta.
E tu sam te čeko!
Terase iz 2013 me je upravo asocirala na takav način pravljenja vina. Kupaža Šardonea, Sovinjon blana, Rizlinga i Graševine. Bez obzira na godine, vino je u punoj snazi, sa bojom koja oslikava karakter i blagim notama koje asociraju na miris kompota, tipičnog za mirise neke kasne berbe. Zaista pravo uživanje u lepoti ukusa.
Naposletku,  kao maneken Jeruzalem Ormoža za Srbiju i sa sedam probanih i objavljenih etiketa (uskoro i osma), o ovoj vinariji mogu reći sledeće: Ako želite da osetite tipične karakteristike neke sorte, predela gde raste vinova loza i da kupite vino za pristojan novac - Jeruzalem Ormož.

понедељак, 5. јун 2017.

Vina Aleksić

Vinarija Aleksić je već nekoliko godina prisutna na vinskoj sceni Srbije.
Poseduju zanimljiva vina, od autohtone Tamjanike, preko internacionalnog Sovinjon blana i Šardonea, do Hamburga, Kaberne Sovinjona i Vranca u Amanet.

Za ovu priliku, vinska posada je probala tri sjajna vina vinarije Aleksić: Žuti Cvet, Barbaru i Kardaš.

Žuti cvet iz 2016. godine od srpske autohtone sorte Tamjanika. Mnogo bolja od one iz 2014. godine, sa intenzivnim sortnim mirisom. Sveže i muskatno, uvek dobro došlo u toplim letnjim večerima.

Barbara spada u vina koja redovno pratim i u kojima zaista uživam. Roze koji ima prelepu boju, muskatnu aromu Hamburga, ozbiljnost Kabernea, izvajano telo Afrodite i ime Barbare.

Kardaš je opet prepoznatljiv na svoj način. Iz berbe u berbu, nema puno promena na njemu. Napravljen je od Kaberne Sovinjona, sa ukusom sladića, koje ovom vinu daje unikatnu aromu. Veoma dobro se uklapa uz kolače, posebno uz paganine, kolače napravljene od suvih smokvi, suvih šljiva i oraha.

Aleksićke su nam priredile jedno lepo vinsko veče. Vina koja mogu da se piju u svakoj prilici. Za koje god da se odlučite, nećete pogrešiti.



.

понедељак, 10. април 2017.

Piano, piano

Tri nova vina iz vinarije Piano.
Ova vina su imala svoju premijeru na nedavno održanom Beowine fair-u i jedno od njih se okitilo zlatnom medaljom na ocenjivanju, koje prethodi ovom velikom i tradicionalnom sajmu.
Premijeru u pisanom izdanju doživeće na "Živeti vinski".
Sva vina vinarije Piano imaju imena muzičkih instrumenata : lira, viola, harfa, lauta i piano, koji je ujedno i naziv premijum linije vina.
Viola je roze sačinjen od Pino noara. Veoma lepa roze boja i slatkasti ukus mogu biti pravi mamac za pripadnice lepšeg pola. Spada u vrstu vina koja može svima da se dopadne. Blago, lagano, pitko i slatko.
Piano Pinot spada u premijum kategoriju i na mene lično nije ostavilo nikakav poseban utisak. Boja dosta tamnija od redovnih Pinoa, ukus i miris bez ikakvih grešaka i mana, ali sve je to nekako ravno i ništa se ne dešava.
Piano Merlot je dobitnik zlatne medalje na sajmu vina na beogradskom sajmu i, pored Kabernea, glavna je uzdanica ove vinarije. Zanimljivo vino, karakteristične boje za Merlo, odležalo u barik buradima. Čini mi se da ovom vinu, gde su na mirisu i ukusu lepe arome crnog voća, upravo barik i smeta. Povremeno izleću mirisi dosta korištenog drveta, koje podsećaju na arome slavonskog hrasta, ali u drugom izdanju. Vino kao vino je sasvim korektno.
Od tri vina, moje simpatije je definitivno pobrao roze. Osvojila me njegova lakoća, dok je Merlo zauzeo drugo mesto. Piano Pinot nema stav.
Na nekom od narednih vinskih događaja, preporučio bi da zastanete pored momaka koji predstavljajum ovu vinariju i probate neko od njihovih vina. Možda steknete drugačiji utisak.

уторак, 4. април 2017.

Pinot Grigio ili ti Pinot sivi

Pino Griđo je sorta grožđa koja me je oduvek privlačila. Možda malo više imenom nego ukusom. Iz čiste znatiželje rešio sam da mu se posvetim, te stoga, ovu priču posvećujem svom utisku o ovoj sorti.
Griđo uglavnom svoje najbolje rezultate pokazuje u malo hladnijim krajevima Evrope, blago severnim, kao što su Alzas, Trentino Alto Adiđe ili Friuli. I mi u Srbiji imamo zanimljiv Griđo, ali ne i klimu koja njemu pogoduje.
Sećam se prvog Pino Griđa koji je bio pakovan u boce od pola litre i  proizvodio se u vinariji Palić.
Nikada mi se nije nešto dopadao. Možda bi u sadašnjem vremenu to znao više da cenim, jer vina sa peska imaju svoje čari. Uglavnom povišene kiseline!
Sledeći Pino je bio kasna berba od Enjingija. Sjajna vinarija, čist unikat.
I malo, po malo, Griđo po Griđo, ušlo se u ukus ove sorte.
Boja Pino Griđa je lako prepoznatljiva. Sivo - žuta, malo tamnija. Retko čista, uvek nekako blago zamućena.
Miris je takođe sam po sebi jedinstven. Uglavom arome jabuka: od kiselih, preko greni smit, do prezrelih.
Ukus pun, ima tela, povišene kiseline, i veoma zrele jabuke. Dobar Pino treba da poseduje dugotrajan ukus  u ustima i što lepši ukus jabuke.
Osnovne karakteristike:
Sivo žuta boja, miris i ukus zrelih jabuka.
Ščurekov Pino je sasvim korektan, sa svim osobinama koje su gore navedene i sa povremenim mirisom kompota od grožđa, što mu daje posebnu notu i kvalitet.
U nedavnom razgovoru sa jednim vinskim stručnjakom, saznao sam da je Pino Blan najslabija sorta u porodici Pinoa. Nisam znao?
Suma sumarum, red veličina, od Pino Griđa ne treba očekivati vrhunska vina. Treba ga dobro ohladiti, pre toga ga ponuditi ribom ili belim mesom i onda zaliti. Bez hrane - ne ide.



уторак, 10. јануар 2017.

Vranac Pro corde 2013.

Nedavno se na vinskom tržištu pojavila nova berba Plantaža. Reč je o Vrancu Pro corde iz 2013. godine, vinu prema kome čovek ne može biti ravnodušan i koje u sebi sadrži sve primese da bi se za njega reklo da je - dobro vino.
Kao pasionirani ljubitelj sorte Vranac koji dolazi iz Crne Gore i Hercegovine, nestrpljivo sam čekao probu berbe 2013. godine.
Vratimo se malo unazad i prisetimo se berbe Pro cordea iz 2011. i 2012. godine:
2011. godina za Vranac je bila jedna od nepononovljivih. Godina u kojoj je nastalo vino pod nazivom Stari podrum, čije se ime u vinskim krugovima izgovara sa velikim poštovanjem. Pro corde iz 2011. je maestralan! Tamno crvene boje, extra suv, taninski, zemljan i sa aromom suve šljive koja parališe.
2012. godina je drugačija od prethodne. Izražene arome crvenog voća, tamno crvene boje, puno topline i sunca koji izbijaju iz čaše. Dosta je lakši za piće.
Pro corde iz 2013.godine je opet poseban na svoj način. Boja je tamno crvena, sa ljubičastim nijansama na obodu čaše.
Aroma koja dominira je iznenađujuće prijatna borovnica. Kao džem od mlevenih borovnica bez šećera. Kiseline iste kao i kiselost tog džema. Jestive.
Tanini prijatni, na mnogo izraženi, pitki. Farbanje zuba, jezika i usana ne treba ni pominjati ( zanimljivo je kad smo već kod farbanja to, da mi većina ljudi koja vino pije rekreativno kaže da ne piju vina sa takvim osobinama, jer je takvo vino veštačko ?!# ).
Crna čokolada daleko u pozadinu, što je sasvim dovoljan udeo drveta u vinu. Procenat alkohola od 14% je standardan za Pro corde.
I ova godina Vranca ima svoje prepoznatljivo lice, svoj ukus. Stil od ove godine je priča za sebe. Posebno bih istakao prijatne kiseline čiji miris i ukus i sada mogu da osetim.
Svaki put me inspiriše da tekst izbacim u jednom dahu. Iz prve!


среда, 4. јануар 2017.

Moscatel de Setubal 2012

Situacija sledeća:
Želiš da izađeš sa devojkom koja ti se sviđa. Odabereš neko zanimljivo, ušuškano i romantično mesto.
Treba da poručiš vino kojim bi želeo da je očaraš. Poručiš Moscatel da Setubal.
I pogodiš u sred srede!
Zašto?
Zato što je ovo vino takvo. Kupuje na prvu!
Svako ko iole prati fudbal, zna da je Setubal stabilan prvoligaš u Portugalu. Moscatel je sorta od koje se pravi ovo vino. Moscatel iz Setubala.
Poseduje lepu boju, boju tamnog lososa i vino je u čaši teško pokretljivo. Sadrži 17,5 % alkohola i fino omaljuje već posle par gutljaja.
Moram da naglasim da je vino slatko i idealno za svaku priliku.
Punog tela.
Miris je ipak ovom vinu na prvom mestu!
Toliko toga precizno miriše, da je to neverovatno. Dominira miris kore naranže, pa zatim suvo grožđe, citrusi, crni čaj, kafa. Sve se to vremenom pojačava i postaje sve intenzivnije.
Kiseline su blago povišene, tako da u kombinaciji sa slatkoćom daje posebnu notu.
Moscatel de Setubal spada u ona vina koja morate da probate i kada ih probate, zapitate se:
-Zašto sva vina nisu ovako dobra?
Slobodni muškarci mogu slobodno da isprobaju gore navedeni recept i - više neće biti slobodni!