четвртак, 12. мај 2016.

Vranac Pro Corde 2011

Moje matično vinsko jato, Udruženje Sommeliera Vojvodine, proslavilo je deset godina uspešnog postojanja. Srdačne čestitke.
Odlična vina raznih pravaca i sorti su bila ukotvljena na Skiperu, domaćinu proslave. Zalogaji slasni, ekipe klasni.
Ali, jedan splet okolnosti me je naterao da izbacim ovaj tekst iz punog trka.
Na jednom kraju broda su se nalazila razna crvena vina, koja su se konstantno točila. Od Despotike, Cuvee no.1, Vladike, Do Kraja Sveta, Kardaša, Deurića i drugih. Na kraju reda je, kao odbačen, stajao otvoreni junak ove priče. Snimio sam ga iz prve.
Vina je lagano nestajalo, prazne boce su se uklanjale i ostajalo je sve manje. Pet, četiri, tri, na kraju dve, među njima pola Pro Cordea. Ode sve, ostade pola Pro Cordea. Niko neće!
Stari i iskusni Vrancoman je konačno stigao do ključne faze. Sipao sam, znajući šta me očekuje.
Boja tamno, tamno crvena. Miris zatvoren, stegnut, oštar. Suve šljive koje se pamte. Ukus pun, snažan, tanini dominiraju. Usta modra. Iz prazne čaše izbija ekplozija.
Kakvo je ovo vino!
Vinčuga!
Sve je ušio!
Probao sam dosta  Pro Cordea iz 2011. godine. Svaki me je iznova oduševljavao i konačno sam shvatio. Zašto?
Zato što ovo vino može da se svrsta u klasu vrhunskih vina i u bilo koji lajn ap, a da ne osramoti.
Zato što se može reći da je ozbiljno, a košta neozbiljno.
Zato što je 2011. godina bila zlatna za Vranac.




Нема коментара:

Постави коментар