четвртак, 29. децембар 2016.

Vina iz vinarije Jeruzalem Ormož

Kada imaš rođenog brata koji od nedavno živi u Ljubljani, sasvim je normalan sled okolnosti da se laganim prsnim stilom upliva u vina iz Slovenije. Viđamo se malo ređe i uvek se završi sa nekom od naših pesama, ali pesme smo pevali stare i vino je dobro bilo.
Često sumiramo teroare Srbije i Slovenije!
Srbija ima sjajnu klimu i potencijal za vina sa višim procentom alkohola. Malo manje sunca nego u Makedoniji, ali sasvim dovoljno za dobra i jaka vina.
13 i 13,5 procenata alkohola su za naša vina prosek i normalna pojava, dok većina vina iz Slovenije se kreće  od oko 11 do 12 procenata. Naša vina imaju više tela, a njihova više svežine. Svako je na svoj način.
Vinarija Jeruzalem Ormož je velika slovenačka vinarija. Toliko velika da izvozi i u Kinu!
 Puno sorti je u njihovoj ponudi, sa cenom oko šest evra, potpuno opravdava ju kvalitet i još malo više. Sva vina su zatvorena navojnim čepom.
Osnovna linija je široka i uvek dobra prilika da se upoznaju osnovne karakteristike svake sorte na sebi svojstvenom teroaru.
Pored Sovinjona i Sivog pinoa imao sam priliku da probam još i Pino blan, koji je polusuv i dobija na prvu.
Sovinjon je zeljast, sa blagim pirazinskim aroma i mirisom zove koji dominira. Sličan stil Sovinjona ima i Kovačević.
Sivi pino pokazuje svoj divlji karakter. Tamno zlatno žute boje, težak, sa aromom prezrelih jabuka. Udara!
Ovo su dobra i pitka vina ( osim Sivog pinoa  koji  i nije pitak), koja nemaju puno alkohola i koja mogu da se popiju u svako doba dana. Odišu svežinom i opuštenim razgovorom. Dođe nekad period i za ovakva vina.
Za svaku priliku.



четвртак, 22. децембар 2016.

Malbec 2014., Terrazas

Retko ko će pomisliti na Francusku kada se pomene sorta Malbek. Uglavnom je prva pomisao Argentina. Isto važi i za Karmenere, samo što je tada Čile u igri.
Malbek u Argentini uspeva na visinama i do 1000 metara i to vam daje za pravo da od ove sorte očekujete nešto sasvim posebno u autentično. Osnovne karakteristike Malbeka su tamno crvena do ljubičaste boje, srednje telo, arome šljive, višanja i ukuvanog džema. Lepo se slaže sa drvetom.
Altos del Plata, Malbek koji sam sam probao sa svojom posadom, može se svrstati u red dobrih i drugačijih  vina. Dolazi iz Mendoze, svetski poznatog vinskog regiona u Argentini.
Do sada nisam imao priliku da probam Malbek ovakvog stila. Uglavnom je to bio Malbek gde je dominirala aroma šljive.
Altos je tamno crvene boje i miris jagode koji je prisutan od samog početka. Odmah iz boce.
Vremenom se razvija, postaje puniji i prelazi u miris džema od jagode. Začinske arome u pozadini peckaju, dok karamela istinski miriše. Karamel bombone.
Džem od jagode, spajsi, karamela!
Zaista neobična kombinacija ukusa, povišen nivo napada i svežina koja asocira na hladan vazduh. To je to.
Ako volite i hoćete da putujete - pijte vino.



четвртак, 1. децембар 2016.

Rubikon 2008

Oduvek su mi se dopadale etikete Edija Simčića. Jednostavne, lepi motivi, kerići ...
Goriška brda su njegov dom.
Brda, koja iza sebe skrivaju velike slovenačke vinare, poput Ščureka, Marjana Simčića, Movie.
Brda, gde se gaji vrhunski Merlo.
Rubikon je belo vino, napravljeno od Sovinjon Blana iz 2008. godine. Možda godina može da zbuni, ali ta godina je u redovnoj prodaji.
Ne mnogo ohlađeno (12 stepeni) , dva sata ranije otvoreno, čiste čaše ...
Lepe zlatne boje. Ne mnogo teško i veoma živo za svoje godine. Miris pomalo bez svežine, ali zato sa dosta nove barik bačve u pozadini. Blago citrusno i bez mirisa na staro vino. Ukus prati miris, sa dosta lepe kiseline koja je stalno aktivna i predstavlja pravu "kičmu" ovog vina.
Zanimljiva stvar se dogodila kod poslednje čaše ( samo da podsetim da bocu analiziram 4 sipanja na dve osobe) - vino je potpuno izgubilo miris. Koliko god da ga približite nosu, ništa se ne dešava. Za to vreme, ukus je ostao nepromenjen.
Postoje vina koja dekantiranjem možete da upropastite. Rubikon je sigurno jedno od njih!


недеља, 16. октобар 2016.

Kratošija 2013

Nisam do sada imao prilike da pijem Kratošiju. Oduvek me je asocirala na jeftino, masovno vino slabe crvene boje i gotovo da je na našem tržištu nema. Gajo se najviše u Makedoniji i Crnoj Gori. Ima nekoliko sinonima i naziva kao što su Tribidrag, Grbić, Zinfandel, Primitivo, Crljenak.
Ali, jedna stvar mi je posebno privukla pažnju. Nedavno sam saznao da je Kratošija u bliskom srodstvu sa Vrancem i pretpostavlja se da mu je otac.
Ej, upoznaću tatu od Vranca!
To moje predrasude menja u korenu. Kako sam mogao da pomislim da Kratošija nema jaku boju, a deo sebe ima u Vrancu?
Tikvešova Kratošija iz klasik serije mi je bila jedina dostupna. Da bi čovek koji voli vino napredovao, potrebno je što više vrsta vina probati.
Odvrnuo sam navojni čep i sipao. Boja je tamno crvena, sušta suprotnost mog mišljenja. Arome su voćne, sitno crveno voće, dosta izražene i na momente džemaste. U ustima blago povišene kiseline, crveno voće i tanini koji su primetni, izraženi i skladno ukomponovani. Sve zajedno čini sjajan sklop i pruža užitak ravan vrhunskom vinu.
Još jedan dokaz da vino ne mora da bude skupo da bi bilo dobro. Znanje čitanja etikete i poznavanje vinskih sorti je presudna stvar u odabiru vina.
Uporedo sa Kratošijom iz Makedonije sam probao i Vranec iz Makedonije.
Kratošija se u tom duelu zaista ponela kao da mu je otac.
Odlično vino!

уторак, 13. септембар 2016.

Bermet, vinarija Vinum

Bermet - vino sa kojim obeležavam 50. tekst na "Živeti vinski" - sigurno je jedini pravi vinski brend Srbije. Ima crni i beli.
Pokušavamo i uspevamo da lansiramo svetu priču o našim autohtonim sortama Tamjanici i Prokupcu, ali jedna je priča u Bermetu. Čak se služio i na Titaniku!
Sam pomen tog veličanstvenog imena asocira na nešto lepo, na nešto slatko - a jako, na Sremske Karlovce, na gospodu i gospođe u onim nošnjama, na Varljivo leto, na Bečki dvor, na Austrougarsku.
Svaka kuća u Sremskim Karlovcima ima svoju recepturu Bermeta, u koji je dozvoljeno staviti do 21 sastojak, a zatim se vino fortifikuje rakijom od grožđa. Obično je jačine od 16 - 17 % alkohola.
Ustvari, Bermet je vatromet ukusa i mirisa!
Bermet iz vinarije Vinum, koja se nalazi u Sremskim Karlovcima, napravljen je od Frankovke. Boja je tipična za Frankovku, dok na ukusu i mirisu može puno toga da se oseti. Počevši od aroma cimeta, vanile, kafe, pa sve do karanfilića. Možda više od svega fascinira preciznost tog mirisa. Zaista jedinstveno i drugačije!
U Bermetu ima i aroma kore narandža, pelina, kleke, ruzmarina, raznih trava. Ima i Bermeta koji mogu da se žvaću. Da se grizu!
Na kraju ću vas sve pozvati na festival grožđa u Sremskim Karlovcima, koji je odlična prilika da na jednom mestu isprobate sve Bermete u Karlovcima, da uživate u lakoći pijenja ovog vina i da osetite kako uši mogu da gore.

понедељак, 5. септембар 2016.

Glera Frizzante

Popiti bocu Glere je jednako egzotično kao i popiti bocu Corvine.
Nedavno je bilo veliko spremanje jednog vinskog podruma u kojem je vino ostavljano par godina unazad. Trebalo je napraviti selekciju i odvojiti vina koja bi mogla biti dobra. A bilo je krajnje neobičnih!
Kada sam ugledao bocu Glere Frizzante, kroz mene su prošli žmarci visokog intenziteta. Učinila mi se neverovatno privlačna i lepa. A i lepo se zove.
Hteo bih da podsetim da je Glera sorta grožđa koja raste u italijanskoj pokrajini Veneto i jedina je od koje je dozvoljeno praviti Proseko, čuveno penušavo italijansko vino.
Oznaka Frizzante na etiketi znači da je vino blago gazirano.
Iskreno, od ovog vina nisam očekivao ništa spektakularno, ali sam osećaj da ću probati Gleru koja nije penušava, bio je sjajan.
Kratak rezime vina bi bio da je slabo alkoholno (10,5%), na etiketi ne piše godina proizvodnje, ali se može predpostaviti da ima preko tri godine. Slabo je gazirano, još u sebi ima malo svežine, i jednolične arome zelene jabuke.
Iako nije visokog kvaliteta, ovo vino u sebi sadrži nešto je drugačije. Stav.  Nešto što će naterati vinoljuba da joj se ponovo vrati.
O Corvini drugi put.


петак, 1. јул 2016.

Crna Tamjanika 2015, Matalj

U beogradskom bistrou Homa, održana je premijera Mataljeve Crne Tamjanike, koja je tom prilikom uparivana sa tri vrste hrane, odabirom jela majstora kuhinje - Filipa Ćirića. Četvrto se zvalo - Pravo u centar.
Pored Crne Tamjanike, na uvodu u događaj se služilio roze Dušica, koji se proizvodi od sorte grožđa Game i omamljuje svežinom, mekoćom i bazuka žvakama. Malo je rozea od Gamea.
Čaše, koje su na slici su: Dušica levo i Crna Tamjanika desno.
Na prvi pogled i nema neke razlike, ali kada se malo bolje zagledate, vidi se da je Crna Tamjanika malo tamnija, maksimum boje koja se može izvući iz pokožice, koje gotovo da nema.
Dušica se macerirala dva sata, Tamjanika četiri dana. Govori li to nešto?
Ukus ovog vina je prepoznatljiv i veoma jednostavan za lociranje - prava Muskat ruža.
Kod Crne Tamjanike bih se više pozabavio temperaturom služenja. Ovo vino treba da se doživi kao crveno, ne kao roze. Na sobnoj temperaturi je toplo, dok hlađano kao roze je prehladno.
Stoga, temperatura od neobičnih 13 do 15 stepeni deluje prihvatljivo,da bi se osetio miris svežih ruža.
Treba još napomenuti da Mataljeva Crna Tamjanika spada u poluslatka vina i da poseduje stil koji je prihvatljiv ljudima koji tek treba da zavole vino.





четвртак, 26. мај 2016.

Boye vina

Današnji tekst razlikovaće se od prethodnih i ovaj put će govoriti o bojama u vinu. Kada sam napisao Boye, mislio sam na kada ti obučeš taj plavi dres.
Iskusniji poznavaoci najcivilizovanije stvari na svetu mogu po izgledu i boji vina da odrede sortu grožđa, dok oni manje iskusni treba nešto i da nauče. Pa, pođimo s leva na desno.


Barolo, Montepulciano d Abruzzo, Brunello di Montalcino


Barolo je kristalno čiste svetlo crvene boje, proziran, hladan, čist ko suza.
Montepulciano tamno crven, ekstraktan, živahan.
Brunello je deminutiv od reči Bruno, što znači braon. Slika sama govori. Prepoznatljiv i cenjen među ljubiteljima sorte Sangioveze.


Nero d Avola, Primitivo, Amarone della Valpolicella


Prva dva vina su slične boje. Poslednja čaša je Amarone, veoma tamno crven, koncentrovan i gust, sjajan. Kada na ovu boju dodate još i miris bitera - nema greške.


Grechetto, Greco di Tufo, Gewurtztraminer


Kada bi vam ponudili da izaberete jedno od ova tri vina, obavezno bi trebalo da izaberete treće. Kod ovakve boje vina možete svašta da očekujete: da je slatko, staro, jako, aromatično. Može biti i neka kasna berba, Tokaj, Traminac. Jednom rečju - specijalitet.

Radite na vašim bojama.

четвртак, 12. мај 2016.

Vranac Pro Corde 2011

Moje matično vinsko jato, Udruženje Sommeliera Vojvodine, proslavilo je deset godina uspešnog postojanja. Srdačne čestitke.
Odlična vina raznih pravaca i sorti su bila ukotvljena na Skiperu, domaćinu proslave. Zalogaji slasni, ekipe klasni.
Ali, jedan splet okolnosti me je naterao da izbacim ovaj tekst iz punog trka.
Na jednom kraju broda su se nalazila razna crvena vina, koja su se konstantno točila. Od Despotike, Cuvee no.1, Vladike, Do Kraja Sveta, Kardaša, Deurića i drugih. Na kraju reda je, kao odbačen, stajao otvoreni junak ove priče. Snimio sam ga iz prve.
Vina je lagano nestajalo, prazne boce su se uklanjale i ostajalo je sve manje. Pet, četiri, tri, na kraju dve, među njima pola Pro Cordea. Ode sve, ostade pola Pro Cordea. Niko neće!
Stari i iskusni Vrancoman je konačno stigao do ključne faze. Sipao sam, znajući šta me očekuje.
Boja tamno, tamno crvena. Miris zatvoren, stegnut, oštar. Suve šljive koje se pamte. Ukus pun, snažan, tanini dominiraju. Usta modra. Iz prazne čaše izbija ekplozija.
Kakvo je ovo vino!
Vinčuga!
Sve je ušio!
Probao sam dosta  Pro Cordea iz 2011. godine. Svaki me je iznova oduševljavao i konačno sam shvatio. Zašto?
Zato što ovo vino može da se svrsta u klasu vrhunskih vina i u bilo koji lajn ap, a da ne osramoti.
Zato što se može reći da je ozbiljno, a košta neozbiljno.
Zato što je 2011. godina bila zlatna za Vranac.




недеља, 1. мај 2016.

Primitivo di Manduria 2013

Primitivo, Zinfandel, Crljenak Kaštelanki.
Graševina, Italijanski Rizling, Laški Rizling.
Različiti nazivi, ista vina.
Apuglia je regija na jugu Italije (tamo gde je štikla) u kojoj se prave odlična vina. Manduria je gradić koji je poznat po Primitivu i italijani to baš lepo izgovaraju. Sa tvrdim R i akcentom na I.
Uz Primitivo, u ovoj regiji se uzgaja još i Negro Amaro, koji svojim biter aromama osvaja na prvu. Prosto ne znam koja mi je sorta draža?
Dobro, možda Negro Amaro malo više ;)

Primitivo di Manduria je vino tamno rubin crvene boje i u čaši lepo pokretno. Rubin boja se najlepše vidi kada se čaša zavrti uperena prema svetlu.
Miris asocira na kisele crvene višnje, kiselkast džem od šljiva i blago začinske arome. Širok spektar različitih mirisa koje se pojačavaju kroz bocu.
Ukus prati miris, ali i dominira. Tanini peckaju nepca, džemasta aroma šljiva pruža finu kiselost, spajsi, a tu su i vanila i kakao. Sve je lepo upakovano i svako novo sipanje otkriva nešto novo.
Jednom rečju, slojevito. Odlično!
Skoro sam našao podatak da se Primitivo i ne pije toliko izvan granica Italije, ali ponekad i život u Srbiji može imati svojih dobrih strana. Primitivo se u Srbiji pije često.

недеља, 3. април 2016.

Prosecco

Nedavno je u Beogradu, u hotelu Crown Plaza, održana treća po redu manifestacija pod nazivom "Balkan Wine Expo", koja je imala za cilj upoznavanje našeg tržišta sa vinima iz Italije. Ipak, pored izlagača iz 11 regiona Italije, koji su zanimljivim stilovima i sortama ostavljali sjajan utisak i zabavljali prisutne, degustacija deset Proseka je ipak bila glavna atrakcija manifestacije.
Šta je Proseko?
Proseko je penušavo vino koje nam dolazi iz dva regiona Italije - Veneta i Friuli Vecenija Đulije. Proizvodi se od sorte grožđa Glera, koja u vinu mora biti zastupljena najmanje 85%. Obično se dodaju još i neke druge sorte, poput Šardonea, Pino Blana i Malvazije.
Arome Proseka su uglavnom voćne i cvetne. Jabuka, kruška, breskva, grožđe, fiori bianco, akacija.
Mehurići su u nekim slučajevima veoma agresivni i obilni, dok su u ponekim vinima slabije izraženi, ali su tada arome zrelije.
Sa degustacije bih izdvojio dva vina koja su sa svojim stilom bila drugačija. Jedno se izdvajalo priličnom slanoćom, kamenom i mineralnosti, a drugo slatkoćom i mirisom kompota od grožđa.
Proseko treba shvatiti kao vino koje stvara dobro raspoloženje, lepo rashlađuje u toplim danima, može da posluži kao aperitiv i kao dižestiv, cenovno pristupačan, mlad, svež i vedar.
Osvrnuo bih se na kraju i na sjajnu organizaciju ove manifestacuje, koja svojim karakterom i načinom edukacije vinskog sveta Srbije, zaslužuje čistu desetku. Ottimo!

уторак, 16. фебруар 2016.

Dva vina, jedan region - Ribera del Duero

U narednom periodu bih želeo da prikažem neka vinska poređenja i paralele istih vina iz različitih godina ili različitih vina iz istih regiona. Prvi serijal je otišao u Španiju.
U suvu Riberu del Duero.
Svima nam je poznat značaj i veličina ovog regiona, kako bukvalno, tako i figurativno. Španska autohtona sorta Tempraniljo ovde pokazuje svu svoju raskoš i talenat.
Pored Ribere, u Španiji postoji i region Rioha, sa kojom po kvalitetu stoji rame uz rame. Često je pitanje među vinoljupcima: Ribera ili Rioha?

Protos 2013
Kada bih opisivao stil Ribere mogao bih da ga opišem sa ovim vinom. Dosta sunca u čaši, mnoštvo agresivnih i brzih tanina, crveno voće, srednje kiseline i doza drveta koja je taman koliko treba. Kod Protosa bih još izdvojio prelepu garnet boju, koja me je kroz bocu kupovala svakim novim sipanjem u čašu. Sve vreme je prisutna i aroma maline, koja je u jednom trenutku bila tako čista i realna.

Unacepa 2009
Boja, miris i ukus ovog vina imaju sve osobina vina iz suprotnog regiona - Riohe.
Boja tamna, skoro crna.
Miris sladak, sa puno crnog voća.
U ustima punog tela, slatko crno voće i gotovo bez tanina. Ali...
Bio sam u prilici da probam još neka starija vina iz Ribere i sva su imala jednu zajedničku osobinu. Bila su neverovatno teška i potpuno mirna. Stvarala su oko sebe veoma romantičnu atmosferu.

Oba vina su bila odlična. Svako je na svoj način predstavilo svoje godine, region i pružilo jedinstveno putovanje u svet gde živi Tempraniljo.
Ipak, kada bih trebao da biram između Protosa i Unacepe, izbor bi pao na Protos. Zašto? Zato što je ovo sigurno jedno od boljih vina koje sam probao u poslednje vreme.









понедељак, 25. јануар 2016.

Kremen 2014

Slikarstvo spada u deo umetnosti koju jako dobro poznajem. Pripremajući se za razne tv kvizove, računao  sam da je ova oblast veoma bitna u sferi opšteg znanja i lagano počeo da istražujem.
Sve je počelo od velikih svetskih slikara i poznatih umetničkih dela, preko onih manje poznatih, pa do raznih umetničkih pravaca i epoha.
Poenta je da svaki slikar ima svoj jedinstveni stil i po tome može da se prepozna autor slike.
Vrhunac svog poznavanja domaćih slikara je bilo zapažanje u jednom od odličnih restorana, gde je bila izložena zanimljiva slika, prepoznatljivog izražaja i snegom prekrivenih kuća. Upitah:
- Sava Stojkov?
- Jeste.
E isto tako je i sa Kremenom!
Pepoznatljiv, osobenog stila i karaktera za Kaberne Sovinjon.
Kod Kremena 2014. bi izdvojio malo tamniju boju u odnosu na onaj iz 2013. i tanine koji ukazuju na mladost i lepotu. Primeren svakom ko iole poznaje vino.
Jedno od sedam vina iz Srbije koje morate da probate.
Ništa, nastaviću da ga pratim .....


петак, 8. јануар 2016.

Tamnjanika Spasić 2014

Tamnjanika + Ćirilica = Autohtona Srbija
Nismo ni svesni da pisanjem i čitanjem dva pisma, spadamo u retke ljude na svetu. Oduvek sam želeo da naučim da pišem grčko pismo ili makar da naučim da čitam neka od slova tog pisma.
A možda i oni žele da nauče kako izgleda naše slovo ž?
Tamnjanika Spasić spada u sedam vina iz Srbije koje obavezno morate da probate. Na sajmu vina u Hajatu mi je ostavila veoma upečatljiv utisak, zajedno sa čokoladnim mlekom pod nazivom Iskra.
Ovu Tamnjaniku odlikuje neverovatan miris, koji izlazi iz čaše kao Aladinov duh iz lampe. Prija, osvežavava, omamljuje.
Muskat, med i žvake.
Na ukusu opet specifično zbog ljutine koja dominira. Blago zeleno, pirazinsko, sa povremenim izletima u crni biber.
Dva puta sam pitao posadu da li im je ljuto? Odgovor je bio potvrdan.
Kada sklopite sve osobine ovog vina u jednu celinu, dobijete vino koje je skroz originalno. Vino sa svojom osobenošću. Miris pali, a ukus žari!
Možda bi trebalo malo popraviti etiketu, jer nam treba i vizuelni kontakt.
Samo nisam siguran da ima svega 12,1 % alkohola?
Tamjanika ili Tamnjanika - odlučite sami!