четвртак, 23. август 2018.

Graševina Vezak 2017

Posle popijene boce Graševine Vezak, sećanja naviru, sećam se svega, i tuča, žurki, riba, kola, škole, mora, snega. Još jedan dokaz da vino koje inspiriše, ne mora da bude skupo.
Police super marketa u južnoj primorskoj Hrvatskoj su ispunjene gomilom vina raznog cenovnog ranga. Plavci kao nosioci viših cena, poneki upitnog kvaliteteta, u mojoj korpi nemaju mesta. Više su mi zanimljive police sa pregršt belog vina, uglavnom iz Slavonije i Baranje, gde za 500 do 600 dinara možete da nađete i više nego pristojno vino. U takvim situacijama se osećam kao na buvljaku, u delu sa jeftinim ili polovnim stvarima, gde znam da sigurno, tamo negde ispod, imaju stvari vrhunskog kvaliteta. Treba samo biti uporan i doći do toga.
Uglavnom su to Graševine sa kojima nema greške, Rajnski rizling koji je redovno sa višim kiselinama nego Rajnski iz Srbije, Zeleni Silvanac koga nisam imao puno prilike da probam ( probao Čobankovića), Sovinjon Blan i Šardone.
Kod Graševine Vezak me je realno privukla etiketa. Ždral kao simbol grada Daruvaru vezen na papiru.
Navojni čep kao simbol za popiti što pre, vino koje odiše svežinom od 12% alkohola i aromama zelene jabuke i breskve.
Ništa specijalno, a opet nešto.
Scena:
Palo je veče ( Graševinu Vezak ste stavili još jutros u frižider na hlađenje) deca smeštena na spavanje posle sat vremena ubeđivanja, prostrana terasa sa prigušenim svetlom ili svećama, vino iz frižidera prebačeno u kiblu sa ledom, veoma ste slabo odeveni, čaša se rosi od hladnog vina koje je sipano, partner pored vas, uzimate gutljaj, ono hladno ....


Нема коментара:

Постави коментар